-
- ZNAKOVI U KAMENU
Ko sagradi Kapetanovu kulu U Biscu? A ko Crkvu
svetog Antuna, koja krajem sesnaestog vijeka dobi minaret umjesto tornja i
posta Fethija? Postoje samo pitanja, koja pokrecu cijeli niz novih pitanja.
A odgovori? Istorija bi sebi olaksala posao i pripisala te gradjevine
nekoj drevnoj gospodi, nekoj valsteli znamenitoj, ili nekom od madjarskih
kraljeva Bela, koji su ove krajeve drzale pocetkom milenija. Kako se sva
filozofija svodi tek na pitanja, a ne na odgovore, slicno pitanje je
postavio i pjesnik Bertolt Brecht u pjesmi "PITNJA RADNIKA KOJI CITA":
- "Ko je sagradio sedmovratu Tebu?
- U knjigama pisu imena kraljeva
- Jesu li kraljevi dovalcili komade stijena?
- A visekratno razarani Vavilon, ko ga je
- toliko puta sagradio?
- U kojim su kucama zlatosjajne Lime
- stanovali graditelji?
- Kud li su one veceri kad je kineski zid bio
- gotov otisli zidari?"
Stari vijek minu, i s njim Cezari sto prolazise
kroz trijumfalne kapije, pa onda i srednji vijek. I ispade da su vladari
klesali kamen i gradili kule i gradove, mada se dobro zna da sve ono sto
sagradise bi iluzija, raznesena vjetrom vremena niz zapise i legende. A
majstori kao da nisu ni postojali. Medjutim, njihova djela traju, doduse
vremenom nagrizana, ali nikad dovoljno unistena. Uvijek se nadje neki trag,
neki temelj, neka gradina, otkopa se ono sto vrijeme zamete djelo opet
zivi. Zivi, a neimari odavno otisli iz svijeta privremenih stvari, u kom
jedino kamen postaje i trag covjekove ruke na kamenu.
Neki se majstori i potpisase, ali nikad niko ne
procita njihov signum. Ostavise poneki znak, nejasan kao poruka onih sto
su dolazili iz nepoznatih svjetova. Na mnogim straim gradjevinama po
svijetu nadjen je nerazumljiv potpis onih podanika sto zidase lijepe
gradjevine u ime vladara. Tako i u Biscu. Na dvije srednjovjekovne
gradjevine uklesase svoj licni znak - i odose nepoznati u vrijeme. Prolaze
ljudi pored bihacke kule, koju zovu Kapetanova, i pomalo se cude kad vide
pelikana isklesanog u jednom kamenu. I pitaju se: Otkud taj pelikan? Zanju
da pelikani ne zive ovdje. Pa stvarno, otkud pelikan bas u ovom gradu, na
ovdasnjoj gradjevini iz prve polovine milenija? Ima li odgovora? Donekle,
reklo bi se, jer pelikan, je bez sumnje znak - cudan potpis drevnog
majstora, koji niko ne umije da goneta. A zasto je majstor isklesao kao
licni znak bas tu pticu? I na to se moze naci odgovor: majstor nije bio
domaci i vjerovatno je dosai iz juznih krajeva, u kojima zive pelikani. I
ostrozacka kula nosi slicnu zagonetku. Gradjena je u 13. vijeku i sasvim
opasana zmajem koji zubima hvata svoj rep. Medjutim, niko ne moze sa
sigurnoscu reci da je i to neka vrsta potpisa, jer za potpis je to i
previse.
Cudni znaci na srednjovjekovnim gradjevinama,
sakralne i profane arhitekture, u svijetu nisu bas rijetkost, ali ovi
nasi, bihacki, jesu to. Jesu, jer se razlikuju od svih znakova na svijetu.
Pogotovo oni koji se nalze na dzamiji Fethiji, koja je bila Crkva sv.
Antuna do 1592. godine. prosle su silne decenije, i stoljeca, a znakovi na
zidu jos postoje. Rijetki, koji ih zagledase, nista pomislili nisu. I ni
pitanje ne postavise sta je to. A to su, mozda, stvarni potpisi, mozda
poruke sto traze nase tumacenje. Ili su to tek oznake etapa gradnje po
godinama. postoje takva dvadestedva razlicita znaka, plitko urezana,
promjera 5-7 cm, zavisno od oblika. Od svih koje poznajem prva ih je
vidjela gospodja Enisa Jusic i o njima pisala. Na njih ni prije, ni
poslije, niko vise ne obrati paznju. Iako razliciti, po pretpostavci
gospodje Jusic, to su vjerovatno znakovi jednog majstora, koje je ovaj
okretao u razlicitim pravcima. Znakovi su narocito gusto postavljeni na
zapadnom zidu, oko portala, a nesto rjedje na sjevernom i juznom. O tome
gospodja Jusic ovako zapisa: "Ne zapaza se nikakva pravilnost u odnosu
na mjesto gdje je postavljen zank na kamenu, kao sto nema odredjenog reda
po kojem je oznacen kvader ugradjen u zid. Po tom se moze zakljuciti da
znakovi nisu sluzili da se njima oznaci redosljed ugradjivanja u zid, ili
neki drugi raspored, nego je to oznaka majstora koji je bio klesar, ako
njegov signum, vjerovatno zbog konacne isplate za uradjeni posao."
Nema nacina da se utvrdi ko su i odakle bili
majstori koji sagradise ovdasnje stare gradjevine. Ni ko je zidao kulu, ni
ko Crkvu sv. Antuna. Za ovu drugu gradjevinu se jedino pouzdano zna da je
podignuta od domaceg kamena, "bihacita"- i nista vise. Suoceni smo s
cudnom istorijskom lekcijom, koja bi jedino mogla reci da je tu, ili neku
drugu gradjevinu, sagradio jedan od tadasnjih Bela. Jer je vladao. Ruka
podanika, koja izgradi svijet, kao da nikad nije bila vazna. I zato niko
nikad nece saznati koji to neimar stvori ovdasnju ljepotu, koji pjesnik
dlijeta i mistrije. Bas kao sto se nikad nece saznati ko je sagradio
sedmovratu Tebu. Zauvijek je zatajen rad umjetnika koji, mozda, u bijedi
skonca, da bi se slavila imena onih sto nikad ni jedan kamen ne podigose.
